Maja Uremović, kandidatkinja broj 2 na Pomakovoj listi za Skupštinu USK, na završnom skupu govorila je o onome što odlučuje hoće li porodice ostati u Krajini: vrtić, škola, zdravstvo i podrška na koju se može računati svakog mjeseca, a ne samo pred izbore.

“Prazna klupa nije samo pitanje školskog odjeljenja. Ona nas podsjeća na porodicu koja je otišla, na prijateljstva koja danas održavamo preko ekrana, preko društvenih mreža i na kraju na budućnost koju gubimo”, kazala je između ostalog Uremović.

Završni skup POMAK-a okupio je u Bihaću kandidate, članove, simpatizere i brojne građane. Sala Kulturnog centra je bila premala da primi sve koji su željeli prisustvovati skupu.

“Iza nas su sedmice susreta i razgovora širom Krajine, tokom kojih smo predstavljali naše prijedloge i razgovarali o problemima i projektima važnim za Unsko-sanski kanton i Krajinu”, ističu iz POMAK-a.

Erna Begatović Huremagić, kandidatkinja broj 5 na Pomakovoj listi za Skupštinu USK, na završnom skupu podsjetila je na dane kad je osjećala da je narod Krajine bio sila: poplave 2014. godine, februarske proteste i odbranu Une od mini hidroelektrane 2015. godine.

“Želim da pripadam timu koji pobjeđuje. Želim da imam svrhu. Želim da vjerujem da može bolje”, kazala je između ostalog Erna Begatović Huremagić.

Predizborna javna debata kandidata za Skupštinu Unsko-sanskog kantona, koju je 24. septembra organizovala Misija OSCE-a u BiH, otvorila je niz pitanja o strateškom razvoju Kantona, budžetskim politikama, zaštiti prirodnih resursa, obrazovanju, medijima i socijalnoj zaštiti.

Za istim stolom našli su se predstavnici različitih političkih opcija i različitog političkog iskustva. Upravo je taj kontrast obilježio značajan dio debate.

Među zapaženijim nastupima bio je onaj Erne Begatović Huremagić iz POMAK-a. Umjesto insistiranja na političkom stažu, njen nastup bio je zasnovan na kratkim i direktnim replikama te pitanjima upućenim političarima koji već godinama učestvuju u vlasti i donošenju odluka.

U razmjeni sa Šefikom Smlatićem otvorila je pitanje generacijske smjene i političke dosljednosti, pitajući kada dolazi vrijeme mladih ljudi koji stranačke dresove ne mijenjaju svakog izbornog ciklusa.

Još konkretnija bila je rasprava sa Nisvetom Jusićem, aktuelnim predsjedavajućim Skupštine USK. Govoreći o odnosu Vlade i Skupštine prema izvještajima o izvršenju budžeta, Begatović Huremagić otvorila je pitanje odgovornosti onih koji danas kritikuju određene prakse, a godinama su bili dio političkih struktura u kojima su te prakse postojale.

Time je debata izašla iz uobičajenog okvira predizbornih obećanja i otvorila jednostavno pitanje: koliko vrijedi kritika postojećeg sistema ako je kritičar godinama učestvovao u njegovom funkcionisanju?

Pažnju je privukla i njena metafora kantonalnog budžeta kao „švedskog stola“ za političke elite. Iza slikovite formulacije nalazi se ozbiljnije pitanje – da li se budžet posmatra prvenstveno kao novac građana koji treba proizvesti mjerljive rezultate ili kao prostor političke raspodjele.

Debata je tako pokazala i nešto šire od pojedinačnih nastupa. Političko iskustvo može biti prednost, ali samo trajanje političkog staža nije odgovor na pitanje šta je tokom tog vremena konkretno urađeno.

Upravo je zato jedna od poruka večeri ostala i nakon završetka debate: politika se ne bi trebala mjeriti brojem godina provedenih na funkcijama, nego rezultatima koje su te godine ostavile građanima.

Zato je nastup Erne Begatović Huremagić bio toliko upečatljiv. Ne zato što je najglasnije govorila. Nego zato što se u ključnim trenucima nije povlačila.